Nauka nije samo skup odgovora,nego i stalna potraga za istinom, o nacinu kako funkcionise svet..Ona ne pociva na cinjenicama nego i na teznjama da se one otkriju.
Potrebno je vizualizovati dogadje o kojima citamo, samo onda cemo ih pravilno i razumeti.
Mnogi naucnici su zapazili da kada se elektricna struja propusti kroz zicu to dovodi do njenog zagrevanja i ona pocinje da sija i to je postalo osnov za elektricnu sijalicu.
Potrebno je napraviti jednu celinu , sklopiti deo po deo, povezati nepovezano.
Da bismo to ostvarili neophodno je uciniti odredjene korake , da bismo dosli do konacnog cilja, slagalice ili celine.Mozda je potrebno napraviti klasifikaciju, penjati se stepenicu po stepenicu, pratite svoje ambicije i na kraju ostvariti konacni cilj.Da bi saznali da je nas cilj uspesan , nas cilj ne treba predstavljati zavrsetak , jednu trenutnu promenu, vec nesto sto moze trajati i ziveti.Ljudi mogu predstavljati jednu polovinu, priroda drugu, a to zajedno predstavlja jednu celinu.
Prvi korak jeste otkrivanje, pronaci vreme, mesto ,staniste jer za coveka to predstavlja veliki afinitet. Uciniti mesto divnim, privlacnim poput magneta i svaki put impresivnim, obezbedjivanjem malih bogatstava koje ce biti korisno stanovnistvu.
Posto grad ima svoju klimu, aktivnosti i interese koje treba adaptirati razlicitoj strukturi, koja ce medjusobno funkcionisati, razumeti, delovati dinamicno, a ne degradirano.
Cesto nas fokus biva na nasim objektima ,sitnicama koja ne predstavljaju znacaj za bolje funkcionisanje , retko na nasu okolinu koja se neprestano transformise;
Ali u sta se to transformise?
"Danas, nazalost, vecina urbanista izbegava naglasavanje prirodnog sistema , a vecina ekologa izbegava proucavanje urbanih podrucja. Ipak i ekolozi i urbanisti, zajedno sa arhitektama, inzinjerima i ekonomistima i drugima, su dovoljni obrazovni i sposobni da daju svoj doprinos. "Oni drze i formiraju buducnost regiona u svojim rukama."
Ali da bi se ta buducnost, vizija, prethodile uspehu, neophodno je ukljuciti stanovnistvo , njihovu viziju i razmisljanje, pak oni su ti koji imaju tendeciju da cuvaju , brinu , pomazu i ozivljavaju nas grad.
Nasa misija je transmisija, mogucnost prenosa energije, bilo da se radi o brzini, snazi, znanju, svetlosti , energetskoj strukturi coveka, sve to potice iz energije i ima jednu svrhu , a to je ocuvanje i primenu istog...
__________________________________________________________________________________
Literatura:
Urban Regions Ecology and Planning Beyond the City -Richard T. T. Forman
Mislim da je arhitektura izgubila svoj smisao kada je urbanizam grada u pitanju. Gradjenjem, na nacin na koji se danas gradi, stvara se lose i nimalo promisljeno okruzenje. Arhitekte sigurno nisu jedini koji mogu resiti probleme koji su vec nastali, ali sigurno u saradnji sa drugim strukama, kako je navedeno u tekstu, a da se pritom ukljuce i obicni gradjani, moglo bi se doci do nekog resenja kojim bi se isti resili.
Arhitektura je tek u kapitalizmu postala slobodna. Do tad arhitektura je bila ekskluzivna za veoma bogate, tj. najbogatije ljude u drustvu. Stambeni objekti uglavnom su gradjeni od drveta, kamena, koristili su se prirodni potencijali mesta da se izoluje odredjeni prostor u kom ce biti toplo, u kom ce se skladistiti zalihe, spavati. I sami zamislite da morate da napravite sebi kolibu, od cega bi ste poceli, da li mozete napisati red koraka sta bi ste radili da se nadjete u sumi i da imate jedan dan da sebi obezbedite minimalnu arhitekturu da budete sigurni tokom noci? Gradjenje je veoma skup sanat i graditelji imaju poseban status jer moc, vlast ne mogu da postoje bez svoje fizicke manifestacije - zidovi, utvrdjenja, dvorevi, neboderi. Medjutim ni graditelji ne mogu da funkcionisu bez investitora (osim ako nisu u poziciji da budu svoji investitori, koja je inace idealna pozicija). Medjutim ako graditelj moze sebi da priusti da bude i investitor onda nema prepreka da iz prostora izvuce maksimum navodjen iskljucivo svojim idejama. Napraviti kucicu za pticice od plasticnih boca danas postavlja graditelja u takvu poziciju. Postoji mnogo jeftinih materijala, materijala za bacanje, besplatnog materijala kojim arhitekta moze da manipulise - jer u krajnjoj liniji arhitekta je taj koji ustvari uredjuje objekte koji su nepokretni - drvo, kamen, flasa (dok politicar uredjuje pokretne, zive, tj. ljude) (Fuko, u seminaru Bezbednost. Teritorija. Populacija.)
Sve u svemu, dizajn je proces stvaranja, komponovanja neceg novog od postojeceg, unosenje promene u postojeci kontekst. Pricali smo da je prvo bitno postovati kontekst, nesto sto vec postoji, sto je vec dokazano da funkcionise, da je prisutno sada - da je projektovanje ustvari unosenje novina u nesto sto vec funkcionise, kao dodavanje organa ljudskom telu. Ako je arhitektura vec neminovnost drustva onda bavljenje arhitekturom prvenstveno treba da obuhvata postovanje postojeceg stanja, postojecih fizickih zakona, prirodnih zakona prostora u kom arhitekta unosi manje ili vise promene.
Sta arhitektu razlikuje u prostoru od nekog ko se nije bavio prostorom godinama? Sta to arhitekta bolje poznaje? Gde su to uopste moci arhitekte koje ne zavise ni od koga drugog osim arhitekte him or herself?