Da li dizajn utiče na čoveka,njegovo mišljenje i njegova čula? Ovo se može činiti jednostavnim pitanjem i stoga bi trebalo imati jednostavan odgovor.
Gotovo svi arhitekti će reći da utiče na naša čula, na naše raspoloženje, naše emocije i naše ponašanje. Ako stvarno okruženje utiče na korisnika fizički i psihološki postavlja se pitanje koliko arhitekata poznaje ljudska čula? kako ova čula funkcionišu? Ova oblast istraživanja naterala je mnoge arhitekte da prouče odnos između arhitekture i ljudskog ponašanja, kako bi im pomogli da unaprede svoj dizajn i proizvode bolje i kvalitetnije .
Održivi dizajn, kao ideja i kao stvarnost, doveo je do značajnih pomaka u poslednjih 20 godina. Tokom ovog vremena zelene zgrade su inkorporirane kao bitan deo globalnog nastojanja da se smanji potrošnja energije, uštedi voda i iskoriste benefiti životne sredine.
Da bi se napravilo neophodno smanjenja emisija ugljenika i primenilo što efikasnije korišćenje vode mora se poboljšati održivost stanovanja.
Stanovnici moraju da se angažuju i sažive sa svojim zgradama u smislu uključivanja u radu zelenih strategija čime bi poboljšali donošenje savesnih odluka o tome kako se resursi koriste unutar objekata.
Jedan od pristupa za donošenje ovih promena je stvaranje pasivnog stanovnika u aktivnog igrača u poboljšanju efikasnosti. Međutim, stvaranje ove promene zahteva promene u ponašanju koje je često teško pokrenuti i još teže održavati - posebno za ljude koji ne znaju pitanja životne sredine. Prema tome, uključivanje stanovnika u poboljšanje njihovog odnosa prema ekologiji je primarno i najbitnije.
Ekološko ponašanje je sada ključno pitanje u zelenoj gradnji što se nadovezuje na taj medju-zavisni odnos čoveka i prostora u kome glavni medijator postaje arhitekta ili dizajner.
Korišćenje dizajna za direktno uticanje na potrošnju energije i nivo energije održivosti je relativno nova ideja. Ona ima korene u arhitektonskom determinizmu.
Arhitektonski determinizam, prema Mauriceu Broadiu, autoru i arhitekti , “podrazumeva jedan put u kome je fizičko okruženje nezavisno, a ljudsko ponašanje zavisno i varijabilno." To sugeriše da su ljudska bića za koje arhitekte i planeri kreiraju svoj dizajn ili prostor oblikovani od strane okoline.
Odnosi između ljudi i okruženja sadrže aspekte društvenog i psihološkog uticaja zajedno sa fizičkim uticajima tako da kada govorimo i razmatramo odnose izmedju čoveka i prostora potrebno je sve aspekte uzeti u obzir.
Vinston Čerčil je uspeo da kompleksnost ovog pitanja izrazi u jednoj rečenici :"Mi oblikujemo naše zgrade,a one oblikuju nas".
To je verovanje, za koje je arhitektonski dizajn sposoban oblikovati nas, ali da nije u stanju da nametne određeno ponašanje na nas. Upravo zbog toga se potencira na uključivanju ljudi u aktivno delovanje i prisvajanje izgradjene strukture kao deo sebe .
Literatura:
1.Marmot, Alexi. "Architectural determinism, Does design change behaviour?"
2.Lang, Jon, “Creating Architectural Theory: The Role of the Behavioral Sciences in
Environmental Design”, Van Nostrand Reinhold Company, USA, 1987.
3.Walid Abdel Kader- Architecture and Human Behavior
Zanimljivo razmatranje, mada bih ukratko, kroz dva argumenta skrenuo paznju na probleme koje izaziva pogled na dizajn u kom se ta fizicka sredina, okruzenje, koje je predmet dizajna, smatra nepokretnom - prosto je nepravilno ogranicavati zivot kao jednu celinu, kao celovit koncept koji predstavlja kontinuirano postojanje, na taj nacin sto cemo pri dizajnu imati striktu nameru da to sto ce se izgraditi ima apsolutnu moc nad buducim korisnicima, da je izgradnjom naseg projekta sudbina zacementirana u tom delu prostora. Nije li to u sustini oduzimanje mogucnosti izbora i slobode korisnika? Drugi argument se tice odnosa prema korisnicima pri samom dizajnu - mislim da je pogresno da mi kao arhitekte i kao neko ko zna kako da deluje u prostoru, konstantno stavlja akcenat na edukaciji korisnika, kao da njima nesto fali, kao da moraju da oni uce, umesto da se skoncentrisemo na sebe i svoje ucenje. Nama, kao ljudima koji su se specijalizovali da prostor koriste kao medijum, da upravljanje prostorom bude nas sanat, taj poziv nalaze i da razumemo kako to izgradjena sredina komunicira sa korisnicima, ali ne u kontekstu ideje da mi zelimo da stvaramo nesto novo za njih ili da im odredjujemo sta mora biti njihov prostor, vec samo u kontekstu ideje da zelimo da im pomognemo sada, trenutno, u onome sto sad rade i sad sa cime imaju problema (za pocetak).